transgenične životinje, životinje u organizam kojih je, u početku embrionalnoga razvoja, unesen (transferiran) gen druge životinjske vrste. Unošenjem gena odgovornih za neko svojstvo jedne vrste u genetsku strukturu druge vrste životinja, ako transferirani geni postanu djelatni, dobije se novi genotip s izmijenjenim anatomskim, fiziološkim i proizvodnim svojstvima. U transferu gena upotrebljavaju se tri glavne tehnike: mikroinjiciranje DNA embrija u jednostaničnoj fazi, retrovirusna infekcija embrija i genetska manipulacija začetnim embrionalnim stanicama. Mikroinjiciranje DNA zbog pouzdanosti je najraširenija metoda transfera gena u sisavaca. Tom se metodom iz spolnih organa davateljice postupcima embriotransfera dobivaju jednodnevni embriji, u koje se mikropipetom na aparatu embriomanipulatoru u buduću jezgru (pronukleus) uštrca izolirani gen odgovoran za neko svojstvo. Nakon određenoga vremena (provedenog u puferu), ovisno o vrsti životinja, embriji se unose u spolne organe primateljice.
Proizvodnjom transgeničnih životinja nastoje se postići sljedeći ciljevi: transferom poznatih gena, odgovornih za neko svojstvo, u genotip neke komercijalne vrste domaćih životinja nastoje se poboljšati njezina proizvodna svojstva (npr. unosom gena odgovornih za kratkorepost ovaca u genotip dugorepih dobije se ovca kratka repa); pokušavaju se proizvesti transgenične životinje s povećanom otpornošću na neke zarazne bolesti (npr. neke su pasmine ovaca otporne na zaraznu bolest → scrapie jer posjeduju homologne alelomorfne gene koji se mogu prenositi između pasmina i vrsta, npr. između ovaca i goveda, a time bi se mogla stvoriti goveda otporna na → goveđu spongiformnu encefalopatiju); nastoje se proizvesti transgenične životinje s ljudskim genima poznatih svojstava, kojima bi se od tih životinja dobila krv, organi i druge tvari za liječenje ljudi.
Transgenične životinje podložne su različitim bolestima, npr. čiru želuca, poliartritisu, bolestima srca, upali pluća, bubrega i kože, šećernoj bolesti, a smanjena im je opća otpornost i često su sterilne. U svim zemljama svijeta zabranjena je konzumacija mesa i svih jestivih dijelova tijela transgeničnih životinja.
Do sada se uspjelo uzgojiti transgenične miševe, štakore, kuniće, goveda, svinje, ovce, koze, kokoši, japanske prepelice i 10 vrsta riba u kojima su uneseni strani geni bili djelatni. Proizvodnja transgeničnih životinja skup je biotehnološki postupak, pa tako jedna transgenična ovca stoji oko 60 000 USD, a transgenična krava 300 000 USD.
